SeKaPeKa
Svakodnevica
Dugo me nema!
Zahvaliti to treba HNOS-u! Ali i upravi moje škole!
Dani su mi ispunjeni pretakanjem iz šupljeg u prazno na glupim radnim sastancima koje saziva šefica zbog HNOS-a, a nemam vremena za konkretne stvari koje moram napraviti za posao!
Po tjedan dana ne otvorim mail, a o blogu da i ne govorim...
Hvata me sve jače nezadovoljstvo, a nastavna godina je tek počela...
Treba izdržati bar do Svih svetih kad ćemo imati 5 dana slobodno za napuniti baterije...
Sretan mi rođendan!!!
Juhuhu!!!
29. ...
Nekako baš i nisam oduševljena ovom brojkom.
Dragi mi je poklonio Lovely Sare Jesice Parker, parfem koji već mjesecima želim, i to ne 30, nego 50 ml!!!Kupio mi je i nove trapke (Wranglerice) u subotu. Kao, trapke su bile poklon za rođendan, a danas dođe s posla, ja postavljam ručak, sva mirišem na hranu i kuhanje, a on hoće da isprobam parfem...
Bubica moja...
Here we come
Sutra idemo do mora...
Juhu!!!!
Nažalost, idemo samo na vikend, ali za sada i to je nešto...
Ma, mogla sam ja sama otići nekamo na par dana jer ja imam dovoljno godišnjega, ali dragi nema slobodno...
A meni se nekako ne ide nikamo bez njega. Kuham mu ručkove, pazim ga i mazim i baš mi to trenutno paše...
Ali i ovaj iznenadni izlet mi itekako paše...
More... here we come...
Gužva
Obožavam život u malome gradu jer kamo god trebam doći, stignem za petnaestak minuta. Živim na periferiji, a u centru sam za 7,5 minuta.
Što se danas dogodilo??? Punih trideset i pet minuta mi je trebalo da stignem do centra. Gradi se neka zaobilaznica oko grada, već par godina. Sada je treba povezati s centrom i zbog toga je moj dio grada praktično odsječen od ostatka svijeta.
Postoji naravno obilazak. Tu su oni narančasti putokazi koji vam pomognu da izbjegnete radove i stignete do željenog cilja. Sve bi bilo u redu da i na tom "OBILASKU" nisu radovi na cesti.
Brže sam se probijala kroz zagrebačku gužvu, nego kroz ovu!!!
Da ugođaj bude još i bolji, na dva ključna raskrižja postavljena je prometna mladež da "regulira" promet. Zašto regulira pod navodnicima.
Mladež je stvorila takvu gužvu da je nemoguće uopće proći. Ne znam zašto ih uopće postavljaju na raskrižja. Kad god sam upala u gužvu, uvijek su oni negdje "regulirali".
Tako sam ja sjedila 20 minuta u koloni.
Hvala blogu i mom dragome, slušala sam Peperse, uključila klimu i nastojala ne pokvariti prekrasno jutro i odlazak na jutarnju kavicu u grad.
**** Namjerno sam svoj post stavila pod kategoriju znanost. Idu mi na živce te kategorije. Ne može se sve u životu kategorizirati. Mrzim kad me trpaju u ladice!!!
Napokon
Napokon godišnji...
Od kako sam u petak popodne došla s posla, potpuno sam se isključila. Dragi i ja smo već u petak popodne pobjegli na selo, kupali se u lokalnoj bari, bili na nekakvom seoskom veselju navečer...
U subotu smo s gospodinom ocem išli u polja (nek' zet vidi koliko se njiva i šuma ima), zatim roštilj, pa opet kupanje, a onda smo se morali vratiti u grad jer je dragi imao obveza u subotu navečer...
Ja sam spavala kao top i napokon se naspavala.
U ponedjeljak sam imala maloga gosta. Nećakinja koja nema još ni tri godine, bila je kod mene i prenoćila. Dragi i ja smo se htjeli malo igrati mame i tate. Ne moram ni pričati da smo sinoć kada je mala otišla mrtvi pali u krevet... Prethodnu noć nismo oka sklopili. Kad god bi se ona okrenula u krevetu mi smo išli vidjeti što joj je - luđaci!!!
Vodila sam je u šoping, haljinice, japankice (moraju imati školjkice, kao tetine), Jagodica Bobica, baloni, lopta, sladoled, sok na slamku... Kupili smo i bazen pa se mala prdulja kupala na dvorištu. Išli smo u lokalni privatni zoološki vrt, šetali po gradu, vodili je na dječje igralište... Sve u svemu, bilo nam je veselo.
Sinoć smo imali i goste. Moji poštovani roditelji i teta i tetak iz inozemstva, buduća svekrva je kuhala, odlično je napravila kunića,
svi su uživali u hrani, ali i talijanskom vinu koje je tetak donio iz svog rodnog kraja s juga Italije...
Bilo je veselo, svi su se lijepo slagali, šalili, moja otkačena teta je cijelo vrijeme nasmijavala 
cijelo društvo pa mene danas bole trbušnjaci od smijanja. Zato je i volim toliko jer se uvijek smije. Buduća svekrva mi je rekla da se skoro nije tako dobro nasmijala.
Moram priznati da sam sretna jer se naše obitelji sve više povezuju i da nam se roditelji poprilično dobro slažu.
Oh da, jučer smo nenadano imali još jedan dobar razlog za slavlje. Stiglo je pozitivno rješenje za specijalizaciju koju moj dragi priželjkuje. Sada samo da prođe natječaj koji bi trebao biti formalnost (nadam se da neće uletjeti netko s debelom vezom, to bi nam moglo pomrsiti planove) i dragi će imati stalni posao!!!
E, a onda možemo polako planirati veliki događaj...
Ludi dan
Možda sam ja preosjetljiva, a možda su ljudi oko mene zaista pokvareni, sebični, pakosni...
Ne znam, znam samo da mi svakim danom sve više uništavaju samopouzdanje.
Danas smo predavali dnevnike na potpis. Mlađi kolega koji je tek počeo raditi uredno je uskladio dnevnik s mojim, praktično su identični. Uđe on na potpis ravnateljici, izvrsno, pohvali ga kako je to dobro napravio, a tek je na početku.
Uđem ja, kad ono nevalja. Izmislila je neke stvari (koje nema ni on, a njemu ih nije tražila) da moram još nadopisati.
Izađem iz ureda i brojim polako do 1000
Napravim što je tražila i vratim se... A ona hoće ponovno vratiti!
A ja ne dam. Upela k'o tovar, neću izać dok ne dobijem potpis...
I dobila ga...
Mladom kolegi kao neugodno, ali nije propustio prenijeti ostalima njene riječi hvale, a nije se ni sjetio reći da je sve od mene prepisano...
Izdržah sve stoički na poslu, a kad dođoh kući, slomila se dragom u naručju...
Sad sam opet ok, smirih se. Jedva čekam da sutra odradim što mi je još ostalo i ne želim vidjeti ni čuti niti retka o poslu...
Za bolji nastavka dana evo vic:
Dodje Amerikanac u Zagreb i sjedne u taxi da malo pogleda grad.
Vozi se tako on kraj Ciboninog tornja pa pita taksistu:
A: "Što vam je ovo?"
T: "To je poslovna zgrada, a kraj nje je sportska dvorana."
A: "Kod nas u Americi takvu zgradu naprave za sedam dana."
Voze se dalje, prolaze kraj Velesajma kad opet pita majstor:
A: "Što je ovo ovdje?"
T: " To je sajam na kojem izlažu tvrtke iz cijelog svijeta."
A: "Kod nas u Americi takav sajam naprave za manje od tjedan dana..."
Taksist već polako ludi...
Prolaze oni kraj Katedrale, kad pita Amer:
A: "A što je ova lijepa građevina?"
T: "Nemam pojma. Toga ujutro nije bilo..."
Matična knjiga drugi dio
Znate li kako izgleda razjareni bik u koridi!?!
Poprilično tako sam i ja izgledala jutros u 7.20.
Naime, htjela sam završiti upis učenika u matičnu knjigu.
Kod nas u školi nema nikakvog rasporeda tko će kada pisati koju knjigu, ali se mi zato uredno dogovaramo oko toga. I ja se tako jučer dogovorim s ljudima oko knjige koja mi treba i jutros uranim i opet u školicu (a dragi ostao u krevetu, puše, spava, ne zna za sebe jer danas je popodne na poslu). Stižem pred školu, pred mene na parkiralište ulijeće kolegica, gotovo istrčava iz automobila i nije me ni pozdravila nego je otrčala u školu. Mislim ja ženi je sila, mora na toalet ili slično pa i ne pozdravlja.
Dođem ja gore, a moja mi draga kolegica ispred nosa uze knjigu koja mi treba. (Tad mi je sinulo da joj nije sila...)
Dotična nije od prošle srijede bila pošteno u školi, i jasno, ona je sebi isplanirala, a vi se ostali uklapajte u moje planove. Rekla mi je neka idem kući, a ona će me nazvati kada završi.
Sada da idem kući kada sam se već ustala i razbudila???
Pred tajnicom sam pokazala svoje nezadovoljstvo zatečenom situacijom i kao furija izašla van i otišla u svoju učionicu.
Dotična je izgleda shvatila što je učinila pa je došla za mnom i donijela mi knjigu jer ona ionako ima drugih poslova koje mora napraviti, a koje sam ja davno završila.
Dakle, treba nekada biti i vještica pa vrisnuti kada ti nešto ne odgovara...
Tako sam ipak, i unatoč svim poteškoćama, uspjela završiti matičnu...
Matična knjiga prvi dio
Misija je uspješno završena jutros dok je u školi još bila hladovina. Pola učenika sam upisala u matičnu knjigu. Ostatak ću sutra. Dok su moje kolege oko 9 stizale u školu i otpuhivale zbog vrućine, ja sam već planirano za danas završila i mogla se povući i ljenčariti uz ledeni čaj i uživati u vrućini...
Ponekad se zaista isplati ustati sat-dva ranije...
Za sve koji rade u školi: otkrila sam program za izradu umnih mapa, nalazi se na Enterovom cd-u od lipnja i besplatan je...
Nakon 10 godina
Jučer sam imala 10. godišnjicu mature.
Obzirom da ne živim već 10 godina u gradu u kojemu sam išla u gimnaziju, to je bilo vrlo zanimljivo za mene.
S većinom ljudi iz razreda nisam uopće više u kontaktu, s nekima se tu i tamo sretnem, a s jednom curom redovno mailom čujem, i to je sve.
Peta godišnjica je bila vesela, pomalo razuzdana, puno se popilo, a još više plesalo...
Ova je bila tiša, ali puno zanimljivija. Kao da smo sazreli. Na prvi pogled uglavnom su svi ostali isti, neki s par kilograma viška, neki bez kose, neki već imaju djecu, neki trče za karijerom... Ipak, svi smo nekako drugačiji, ne znam to opisati, ali to se jako osjetilo sinoć. Puno smo razgovarali, puno se smijali glupostima iz gimnazije, prisjetili se zajedničkih trenutaka , tuge i sreće, zaljubljivanja, bisera, profesora...
Dosta se i popilo...
Vratili smo se u mislima u to vrijeme koje za mene i nije baš najljepši dio života (ne pitajte zašto), drago mi je što sam vidjela sve ljude iz razreda, ali sam još sretnija bila kada sam se pred zoru uvukla u stan i zavukla se pored dragoga u krevet, a on me zagrlio i privukao uz sebe...
To će biti taj dan!!!
No, stigao je i taj dan!
Posljednji dan nastavne godine!!!
Mama me neki dan izgrdila. Rekla mi je da sam uvijek bila poprilično ravnodušna prema feriju te da sam jedva čekala početak nove školske godine. Jedva sam čekala da kupi nove knjige i onda sam danima sjedila u svojoj sobi, mirisala ih, listala (jel' vam poznat onaj opojni miris novih knjiga...)! A danas se radujem feriju više nego moji đaci...
Draga mama, vremena se mijenjaju(a i ljudi)!
Prekjučer sam bila u metropoli!
Moram se pohvaliti da sam sada zaprave položila vozački. Naime, vozačku imam tek od siječnja ove godine, ne pitajte zašto! Obzirom da živim u malom gradu gdje nema prometnih gužvi, nisam imala nikakvih ozbiljnijih frka glede vožnje. Odlučila sam se upustiti u to i odvesti sama do ZG i nazad, te sama obaviti svo vozanje po gradu. Obzirom da baš ne poznajem metropolu jer sam studirala u OS, dragi, zagrebački student, malo mi je pomogao oko toga kamo trebam ići.
Bojala sam se da neću gdjegod oštetiti svoga ljubimca ( njega sam uzela kada sam imala vozačku dva tjedna i još nema niti ogrebotine), ali maloga sam vratila kući živog, zdravog i bez ijedne ogrebotine. Da se još i pohvalim, uspjela sam uloviti parking pred samim ulazom na Rebro i to gdje se ne naplaćuje parking.
Ali, ni to nije sve!!!
Dok je baka bila na pregledu na Rebru(zato smo bili u ZG
), mi smo se odvezli do Laščine u neki kafić gdje je moj dragi pio kavicu, htio mi je pokaati kako je provodio studentske dane... A onda smo išli u Importane galeriju, pa u V.Goricu njegovim sestrama nešto ostaviti i sve to by car i sve sam ja vozila!!!
Znam, sada će zagrepčani reći Big Deal!!!, ali za mene je to popriličan poduhvat....
Eto, sad kada sam se nahvalila, odoh se spremati pa odraditi zadnja tri sata ove nastavne godine uz pjesmu
"To će biti taj dan! To će biti taj dan! Objesi zimmer frei, lezi pod palmu i uživajajajaj!!!"
Juhuhu!!!
